„Tebe žeđa duša moja!“ (Ps 63,2) To je misao okosnica koja je obilježila duhovnu obnovu u našoj zajednici, održanu od 2. do 4. studenog 2018. godine. Voditelj duhovne obnove je bio fra Ante Vučković, karizmatični franjevac, član Provincije Presvetog Otkupitelja. Fra Ante je svoja predavanja gradio na ideji da je temeljna pokretačka snaga odnosa čovjeka prema Bogu čežnja. Nadahnjujući se psalmom 63, uveo je slušatelje u otajstvo odnosa čovjek i Boga. Tvrd čovjek, bezvodan kao Judejska pustinja, nije spreman primiti Božju milost koja mu se svakodnevno nudi. Samo duša koja je meka, prijemčiva za Božju Riječ, kadra je uspostaviti živi odnos s Bogom.
U propovijedi na Spomendan svih vjernih mrtvih fra Ante je dopustio nadahnuti se Pavlovim riječima: „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.“ (Rim 14,7) Snažno je kritizirao individualizam koji nam se podmeće kroz sve kanale. Međuljudski odnosi i ljubav koja ih pokreće grade našu osobnost i oblikuju našu sliku svijeta.
Sutradan, u subotu je fra Ante održao dva predavanja. U prvom je pristupačnim jezikom otvorio vrata Staroga zavjeta. Temeljno predodžbe Boga koje proizlaze iz povijesne povezanosti Boga i izabranoga naroda jesu slika Boga izbavitelja i Boga koji ljubi. Na prvu upućuje poziv Mojsiju, koji će Božjim nalogom pokrenuti veliki događaj spasenja – Izlazak. Važno je uočiti da je Bog vidio patnje svoga naroda i reagirao. Druga slika, slika Boga koji ljubi, izranja iz čitave Pjesme nad pjesmama. U ljubavi između muškarca i žene alegorijski se ogleda ljubavna povezanost Boga i Izraela. Čovjeku koji ljubi svijet je drugačiji. On je objektivno isti, ali kroz naočale ljubavi izgleda sasvim drugačije.
Drugo predavanje bilo je obilježeno likom Marije Magdalene. Nakon iskustva oslobođenja njezin se život iz korijena promijenio. Isus, onaj koji ju nije osudio i otvorio joj vrata slobode od grijeha, za nju je postao vrlo važna osoba. Taj odnos obilježio je njezin život kao nijedan drugi. Nevolja iz koje izađemo Božjom pomoću postaje za nas blagoslovom. Ta nevolja za nas postaje mjesto vjere. Kao pripremu za sakrament ispovijedi fra Ante je analizirao susret grešnice i Isusa, prilikom kojega je grešnica Isusu oprala noge i obrisala ih svojom kosom. Ljudski obziri nisu za nju bili prepreka. Svoje je grijehe spoznala u svijetlu Božje ljubavi i jednostavno plakala. To je obilježje pokajanoga grešnika. On vidi svoje grijehe, vidi Boga koji grijehe oprašta i plače. Za nabrajanje tuđih grijeha nema vremena.
Nakon predavanja zajedno smo slavili svetu misu i kratko ostali u klanjanju pred Presvetim. U propovijedi je fra Ante slušateljima predložio da tijekom idućeg tjedna naprave jedan eksperiment. Eksperiment koji je duboko životan. Potaknuo je da pokušamo djelovati tako da drugima učinimo život ljepšim. Razlika bi mogla biti golema. Ako se potrudimo da dobrota bude glavno obilježje naših odnosa, život će postati raznobojan, bogat, milošću ispunjen.
U nedjelju je fra Ante u prepunoj crkvi Presvetoga Trojstva u Ludwigsburgu propovijedao nadahnjujući se evanđeljem, o ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.
Zahvalni smo Bogu za ovo milosno vrijeme i zazivamo njegov blagoslov na fra Antu, koji nas je snagom Duha Svetoga uveo u otajstva naše vjere.
